JUBILEJ MILOSRĐA

Klikni na sliku

Video

 

Posjetitelji

DanasDanas29
JučerJučer117
UkupnoUkupno642507

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 55 

Traženje

fra Andrija Bilokapić

Uvodna molitva


Gospodine Bože moj, ti si Ljubav. Ljubav ne podnosi biti daleko od ljubljenoga, nadasve kada ljubljeni trpi. Ona hoće biti blizu. Oče sveti, ti si ljubav. Ti ne možeš biti daleko. Poslao si svoga Sina i svoju Ljubav u naš svijet bola i smrti. Dramu tvoga srca zbog moga stanja, izražava križ tvoga Sina. Pomozi mi u ovom hodu otkriti tebe, tvoju bol i njenu ljekovitost.


1. postaja

Isusa osuđuju na smrt


Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe, odgovori meni. Ja tebi dadoh dar života, a ti meni uzvrati smrtnom osudom.

Gospodine moj, ti si već u Malinskom vrtu prihvatio Očevu volju i pristao na osudu. Već tada se dogodila Golgota u tvome Srcu. Udijeli mi milost da oćutim tvoju bol i izreknem svoju bol utkanu u riječ: “Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče. izbavi me iz ovog časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje” (Iv 12, 27).

Duša mi je potresena. Svoju bol nosim u tebe zagledan. Teško mi je... Što da kažem? Zar da kažem: Oče, izbavi me... ? Oče, proslavi ime svoje. Oče umnoži svoju dobrotu. Obogati moje siromaštvo, pa makar i bol morao podnijeti. Oče, budi volja tvoja!


2. postaja

Isus prima na se križ


Puče moj... Ja tebe učih dobru tvome, a ti meni odgovori drvom križa.

“Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu” (Iv 5, 45). “Ja nisam došao suditi svijetu nego svijet spasiti” (Iv 12, 47).

Gospode moj, tvoje je poslanje izvršiti volju Očevu. Naučio si me: zapovijed Oca jest moj život vječni i to u punini ljubavi. Odbiti tebe i tvoju ponudu znači raditi pritiv svoga dobra, samoga sebe osuditi na propast.

Molim te, gani me svojim križam da radim za svoje dobro i tebi budem na radost. Oče, sveti se ime tvoje.


3. postaja

Isus pada prvi put pod križem


Puče moj... Ja tebe čeznuh prije postanka svijeta, a ti mene izbičeva i obori na zemlju.

Učitelju moj , ti meni otkrivaš mene i Oca. Poznata mi je moja sebičnost, a ipak bi svojima htio dobro. Ugnijezdi u moje srce svoju riječ: “Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu” (Lk 11, 13).

Moja čežnja da svojima učinim dobro, odraz je tvoje stvaralačke moći i tvoje prisutnosti u mom biću. Naše iskustvo očinstva i majčinstva samo je blijeda slika tebe, očinsko - majčinski Bože. Ipak, to je najizvrsnija slika kojom ti, Isuse, objavljuješ svoga i našega Oca. Probudi u meni žeđ za tvojim Bogosinovstvom koje mi nudiš. Daj da moja prva čežnja bude tvoj Duh i njegovo sveto djelovanje u kojem mogu spoznati Oca. Oče, proslavi u meni ime svoje.


4. postaja

Isus susreće svoju svetu majku


Puče moj... Ja tebe primih u svoju obitelj, a ti postade bol Oca i Majke moje.

Tri puta Sveti, Prognaniče iz svoje sredine i zavičaja, tvoja patnja zrcali Očevu bol zbog zla koje nas snađe. Ona raskopava srce tvoje i naše majke. Tko može spoznati riječ: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svog Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!” (Rim 8, 32)... “I tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 35).

Sina svoga preda da mene otkupi! Gospodine moj i Bože moj, tko sam ja za tebe? Tko sam u tvojim očima? Tko sam u tvojoj čežnji i u tvom srcu? Oče sveti, otkrij mene meni samome. Pomozi mi spoznati istinu da u meni ovakvom vidiš svoga sina te da si za mene spreman žrtvovati svoga ljubljenoga Sina. Povedi me putem vječnim. Oče, dođi kraljevstvo tvoje.


5.postaja

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ


Puče moj... Ja preuzeh na sebe krivnju tvoju, a ti od mene odvrati lice svoje.

Po tko zna koji put ostajem smeten, Oče sveti, pred otajstvom tvoje riječi: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16). “On je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote polagati za braću” (1 Iv 3, 16)

Ti ljubiš svijet. Ti ljubiš mene. Ti ljubiš moje. I Sina si svoga, Jedinorođenca ljubljenoga, za nas predao. Gospodine moj i Bože moj! Tako ljubiš! Tako daješ svoga Sina! Tako da ni jedan ne propadne. Tako ljubiš moga bližnjega. Tako i mene zoveš da ga ljubim. Ne ostajem ravnodušan. Ti mene ljubiš vječnom ljubavlju. Pomozi mi ljubiti ljubavlju koja nikada ne prestaje. Oče, kruh naš svagdanji, kruh današnji, kruh sutrašnji, kruh bitni, kruh vječni, kruh ljubavi tvoga Sina daj nam danas.


6. postaja

Veronika pruža Isusu rubac


Puče moj... Ja tebe stvorih na sliku svoju, a ti krvlju i pljuvačkom obli moje lice.

Toliko puta zajedno s Filipom, Gospodine moj, zaželjeh vidjeti Tebe. Isuse, tvoj odgovor je uvijek isti: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca... Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?” (Iv 14, 9 - 10)

Ti si, Isuse, Sin Boga živoga. Ti si Očevo lice. Tvoja se svemoć očituje u jaslicama i križu. Ništa te ne može spriječiti da uđeš u patnju s patnicima. Nama si u svemu sličan, nadasve u patnji. Ljubav ne podnosi razdvojenost. Zahtjeva blizinu s ljubljenima, u patnji nadasve. Ne dopusti da se sablaznim. Oče, ne dopusti da budem kušan više negoli mogu podniijeti.


7. postaja

Isus pada drugi put pod križem


Puče moj... Ja tebe držah dragocjenim prije svega, a ti mene pritisnu svojom bijedom.

Učitelju moj, ti si bljesak davnih obećanja očinsko - majčinskoga Boga koji svečano izjavi: “Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim” (Iz 43, 4). “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo svoje utrobe? Pa kad bi koja i zaboravila, ja tebe zaboraviti neću” (Iz 49, 15).

Ti se, Bože moj, nisi došao zgražati nad mojom bijedom. Ne daš se nikada zaraziti mojim zlom. Praštanjem i ljubavlju odgovaraš na moja zlodjela. Prignut si nad moju nemoć, kao što je majka prignuta nad kolijevkom nemoćna djeteta. Mome si dobru posve podložan. U tome te ne može spriječiti nikakva žrtva. Uvijek nalaziš novu snagu da se potrudiš oko mojega dobra. Oče, sveti se ime tvoje.


8. postaja

Isus tješi jeruzalemske žene


Puče moj... Ja s tobom ostah u nemoćnima - braći svojoj, a ti maštaš o meni u nebeskim zvijezdama.

Teško mi je razumjeti da si se ti, Bože moj, poistovjetio s nejakima i pomoći potrebnima oko mene. Znam da si jasno rekao: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40). Braćom nazivaš malene, gladne, siromahe, djecu i nemoćne.

Kako je to, Gospode moj, nedostupno mojoj tvrdoći! Ja bih htio da se ti negdje ukažeš, dođeš meni nadohvat. Ja sam novi sumnjičavi Toma. Nisam sam. Koliko hodočasnika obilazi svetišta u nadi da će nešto naći! A ti si Nazočni, tako blizu. Daj mi spoznati da boraviš tamo gdje si rekao da ćeš biti, a ne tamo gdje ja mislim da bi mogao biti. Daj mi vjerovati da si ti Riječ Evanđelja, da si u bogoslužju Crkve, da si u zajednici vjernika, da si prisutan u potrebnom. Oče naš!

 

9. postaja

Isus pada treći put pod križem


Puče moj... Ja tebe oblikovah u krilu majke tvoje, a ti likuješ dok me na zemlji gnjeteš.

Stvoritelju svega što jest, ti mene oblikova u krilu majke moje. Hvala ti što sam stvoren čudesno i predivno, mudro i s ljubavlju. Slušam tvoj proglas: “Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični” (Iv 3, 2).

Sad sam tvoj sin, Oče. Već sada si posijao zametak svoje zbilje u moj život. Hvala ti. Nisam dostojan postojanja, a kamoli zvati se sinom tvojim. tebi se svidjelo mene priznati svojim sinom. Ti se meni raduješ. Znam da sam i bol tvoja. Oprosti mi. Osposobi me da ti radost postanem. Oče, otpusti nam duge naše.


10. postaja

Isusa svlače


Puče moj... Ja tebe uresih slavom Božjeg sina, a ti mene izvrgnu sramoti - otimljući haljine moje.

Sada, Gospode moj, oživi u meni svoju riječ: “Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče! Sam Duh susvjedok je s našim Duhom da smo djeca Božja” (Rim 8, 14).

Znam, Oče naš, da je izvor svake pohlepe nutarnja praznina. Otimanje odjeće, kruha gladnima, zakidanje djelatnika i oduzimanje prava na rad, samo su jeka opustjelih ljudskih dubina. Različiti užici, bolesti ovisnosti otimaju tvoj ures biću koje si na sliku svoju stvorio. Pomozi nam, Oče sveti, spoznati svoje dostojanstvo, dostojanstvo tvojih sinova i kćeri. Kako se među tvojom djecom, u mojoj Crkvi katoličkoj, rijetko čuje temeljna vjeroispovijest: Sad sam dijete Božje... Ti si sin, ti si kći Oca vječnoga. Oče naš!


11. postaja

Isusa pribijaju na križ


Puče moj... Ja tebi pripravih stan u domu Oca svoga, a ti mene na križ pribi.

Učitelju učitelja i Gospodaru gospodara, tvojoj nakani sa mnom mogu ugoditi samo otvorenošću i predanim povjerenjem. Neka moje korake odredi tvoja riječ. “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10, 10). “U domu Oca mojega ima mnogo stanova... Idem pripraviti vam mjesto” (Iv 14, 2).

Sveti, ti želiš da ja uživam sinovstvo tvoga Oca koje nikada ne prestaje. Mene želiš u kući svoga Oca. Mojima i meni osigurao si stan koji ne može srušiti potres, progutati požar, niti nagristi zub vremena. Oče, budi volja tvoja!


12. postaja

Isus umire na križu


Puče moj... Ja molim: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine, a ti mene probode šiljkom koplja.

Učitelju moj, posljednja tvoja riječ izraz je dubokog povjerenja i predanja u volju Oca. Evanđelist bilježi: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! To rekavši, izdahnu”. (Lk 23, 46).

Raspeti, strašna bol, napuštenost, samoća, čin umiranja, nisu mogli narušiti tvoje povjerenje u vrijednost života. Ozdravi me od svih mojih rana koje toče nepovjerenjem prema tebi i čovjeku. Ozdravi me za ono povjerenje koje je izišlo iz tvoga srca: “Ne bojte se! Zna vaš otac!” ... Ti znaš! Tebi je sve poznato. Oče, oslobodi me, oslobodi nas od Zloga!


13. postaja

Isusa skidaju s križa


Puče moj... Ja tebi predadoh Duha svoga, a ti mene usmrti na križu.

Svjedok pod križem zapisa: “Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh” (Iv 19, 30).

“Prignuvši glavu...” Isuse, dokraja si svjestan svojih postupaka. Umireš, dosljedan svojim činima. Tvoj izdisaj Duha Oživljavatelja, moj je udisaj novoga života u kojem mogu klicati: “Abba! Oče!” Ući u sinovski odnos s tvojim Ocem, Bože moj, nadilazi svaku moju mogućnost i želju: Ući u bratski odnos sa Sinom Oca vječnoga ničim se ne da zaslužiti. To je čisti dar tvoje ljubavi i tvoje dobrohotnosti. Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje!


14. postaja

Isusa polažu u grob


Puče moj... Ja tebi otvorih nebo, a ti mene sahrani u grob.

Smrt! Strašna je to riječ. Srce mi drhti na samu pomisao da postoji. Ti, Isuse, uvijek ostaješ trijezan. Zadivljujuća je tvoja riječ pred okrutnu smrt: “Odlazim i vraćam se k vama. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu” (Iv 14, 218). “Ja i Otac jedno smo” (Iv 10, 30).

Tvojim odlaskom, Gospodine moj, razderan je zastor između neba i zemlje. Ti si zemlju otvorio nebu, a nebo zemlji. Po tebi Bog ima pristup čovjeku, a čovjek Bogu. Ti si osmišljenje svega što jesam i svega stvorenoga.

Slava Ocu koji nas sa svojim Sinom suuskisi i suposjede sebi s desna! Slava Sinu koji nas otkupi i proslavi! Slava Duhu Svetomu koji nas posveti za djecu Božju!


Završna molitva


Ti si, Isuse, novi “početak, prvorođenac od mrtvih” (Kol 1, 18). U tebi je uglavljeno sve na nebu i na zemlji. Ti sve nosiš i predaješ Ocu. Moj hod Ocu pokreće tvoja riječ i snaži sila Duha Svetoga. Sam si, Gospodine, došao od Oca. Nisi mogao podnijeti udaljenost od naše patnje. Vraćaš se Ocu vodeći nas, svoju braću, posinjenu Očevu djecu. Tebi, Sveta trojice, hvala, slava i čast u vijeke vjekova. Amen.